NAP, ANP, MAP, PAP, RAP, ŠAP – gomila bezličnih i beskorisnih skraćenica.  Prije nekoliko dana u skupštini u Banjaluci su sve, ali baš sve stranke, uvjeravale narod kako su protiv NATO integracija. Iako je u isto to vrijeme u Brisel otišao dokument nazvan Godišnji nacionalni plan (GNP) koji je najavio određeni ugovorni odnos sa ovom „odbrambenom organizacijom“ poznatoj po ne tako odbrambenim intervencijama po svijetu. Odnos, ali ne i članstvo. Ima li razlike uopšte. Međutim, sve ovo protivljenje članstvu navedenih partija je u najmanju ruku licemjerno i neiskreno, jer je cijeli ovaj region do guše u ovom vojnom savezu. Čak je i Srbija, koja je formalno neutralna, država koja je u dugogodišnjem odnosu sa NATO savezom. Program partnerstvo za mir, zajedničke vojne vježbe, kako na domaćem tako i na stanom tlu, mnogobrojni programi saradnje i obuke. Srbija je 2019. godine održala 17 vojnih vježbi sa stranim zemljama, od toga 13 su zemlje NATO-a. Velikim Srbima i ostalim perjanicama liberalnog kapitalizma ne smetaju ove činjenice i na njih zaborave kada se busaju u prsa i kada pokušavaju uvjeriti narodne mase kako su neutralni i kako neće ući u savez koji nas je bombardovao.

Koji je glavni razlog tog protivljenja i u čemu se razlikuje njihovo protivljenje od našeg? Glavni razlog za njih je taj što Srbija nije u NATO-u i kako Drina ne smije biti granica NATO-a i Srbije, granica koja bi dijelila NATO Srbe i one koji to nisu. Naravno da su to obični uskointeresni bećkovićevski mitomanski razlozi. Licemjerstvo poslanika u Narodnoj Skupštini  se iskazuje u tome da, ukoliko bi Srbija sutra ušla u NATO, da bismo je i mi slijedili i svi ovi veliki Srbi bi preko noći promijenili mišljenje. Toliko je njihovo oportunističko protivljenje NATO-u.

Zašto se mi kao komunisti protivimo NATO-u?

Zbog Libije, zbog Prvog i Drugog Libijskog građanskog rata, zbog toga što je dodir NATO demokratije bio toliko snažan da je doveo do toga da Libija ima ne jednu već DVIJE vlade koje su u međusobnom ratu koji još traje. Libija je upropaštena država.

Zbog Iraka i rata koji je započeo 2003. godine, koji je odnio zastrašujuć broj civilnih žrtava koje se broje stotinama hiljada. Zbog toga što je epilog uvođenja NATO demokratije u Irak to što je samo od oktobra 2019. godine na ulicama Iraka tokom nereda koji još traju poginulo preko 500 ljudi, a preko 20 000 povrijeđeno. Irak je upropaštena država.

Zbog Avganistana, zbog žrtava rata koje se takođe mjere stotinama hiljada, zbog toga što19 godina nakon NATO intervencije vlada u Kabulu kontroliše tek nešto više od polovine teritorije Avganistana. Avganistan je upropaštena država.

Zbog Sirije i  zbog toga što je NATO podržavajući razne frakcije, direktno produžio rat za nekoliko godina i doveo do strahovitih ljudskih žrtava. Rat u Siriji je ušao u devetu godinu i kraj mu se ne nazire. Sirija još uvijek nije upropaštena država, iako je bila na rubu, ali je država koja krvari godinama.

Zbog čega smo protiv NATO-a? Ukratko, zbog toga što je krvavi trag NATO-a, tog „odbrambenog“ imperijalističkog vojnog saveza, predugačak.