Suočene sa višegodišnjim negativnim prirodnim priraštajem, prethodne vlade u Republici Srpskoj su tokom godina uvodile određene mjere kako bi preokrenule ovaj trend.  Demografska crvena lampica je već dugo upaljena, još od 2002. godine kada je ušla u polje minusa i od tada nezaustavljivo pada. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, još od 1998. pa do 2001. godine taj postotak se održavao na kakvoj takvoj pozitivnoj razini od oko 1% pozitivnog priraštaja. Neki bi rekli da iz ovog proizilazi da su u periodu nakon pljačkaško-privatizacijskih ratova 90-ih mentalno stanje ljudi, polet, sreća što je jedna mračna epizoda u istoriji naših naroda konačno gotova, kao i ekonomska situacija koja je izgledala neuporedivo bolje nego danas. Manje je ljudi u post-ratnom periodu željelo da ide odavde nego sada. Možda i zato što narod još nije bio svjestan “osmog putnika”, stvorenja kojem je nakon 1995. trebalo još nekoliko godina da doživi svoj puni oblik i donese nova pravila života oličena u pretvaranju oblika svojine, prevari od privatizacije, preraspodjele društvenog bogatstva, stvaranja nove elite i vladajuće klase, a najčešće iz kaste ratnih profitera, stvaranja tolike ekonomske nejednakosti u društvu koja je dostigla neslućene razmjere. Sve ovo praćeno višegodišnjim uvjeravanjem naroda da je ova neoliberalna ekonomsko-politička realnost jedina moguća, čak i bolja od bilo čega što je ikada postojalo na ovim prostorima. Ne usuđujemo se tvrditi da li su ovo jedini uzroci naših demografskih problema, ali demografska krivulja je prilično jasna.

Podstaknuti ovim podacima, vlastodršci su pokušavali da provode određene demografske politike. Neke od njih koje ćemo navesti su navedene bez namjere da se popljuju, jer je ljudima i  naročito majkama trebalo pomoći da nekako prežive i omoguće odgajanje djece. Međutim, te mjere su uglavnom bavile saniranjem posljedica prije nego uzrocima problema.

Mjere se nalaze u Zakonu o radu i Zakonu o dječijoj zaštiti i još nekim drugim zakonima. One su se kretale u smjeru porodiljskog odsustva u periodu od godinu dana neprekidno, a za blizance i svako treće i naredno dijete odsustvo u periodu od 18 mjeseci. Za vrijeme ovog odsustva žene imaju pravo na naknadu plate u visini njene prosječne plate koju je ostvarivala u određenom prethodnom periodu. Pomoć za kupovinu opreme  novorođenčetu  u iznosu od 250 km jednokratno, dodatak za nezaposlene majke,  pravo na dodatak na djecu koje se ostvaruje na osnovu cenzusa, na način da prihodi po glavi članova porodice sa dvoje djece ne prelaze 88 KM mjesečno, dodatak iznosi od 140-160 KM. Ukoliko porodica pređe cenzus za bilo koji iznos, izgubiće pravo na dodatak. U medijima je odjeknuo slučaj porodice gdje je majka primila nešto veću platu jedan mjesec i prešla cenzus za 0,61 KM i izgubila pravo na dodatak. Zahtjevi za ukidanje ovog cenzusa su neprestani. Sljedeća kategorija „olakšica“ su krediti za mlade bračne parove na 20 godina sa mjesečnom ratom oko 600 KM i najnovija fantastična vijest o kreditima svim bračnim parovima od 30.000 KM nakon čega bi uslijedilo otpisivanje po 10.000 KM za svako dijete, da bi nakon trećeg djeteta u potpunosti zatvorili kredit.

Nakon godina provođenja ovakve politike stanje je sljedeće: prema službenim podacima za 2018. godinu, stopa nataliteta je -4.6% odnosno efekti su nepostojeći. Vjerovatno je to bio povod najnovije akcije iz Ministarstva prosvjete i Pedagoškog zavoda, gdje su se odlučili na očajnički korak koji se u kratkim crtama može ocijeniti kao inekcija konzervativizma i patrijarhata u krvotok srednjih škola. Organizovana su u okviru redovnih savjetovanja za profesore srednjih skola predavanja o „Populacionoj obuci u skolama RS“. Prema riječima profesora, bilo je govora o prirodnom priraštaju koji je dovođen u direktnu vezu sa emancipacijom žena. Profesorima se sugerisalo da vrše promociju patrijarhalne porodice i sigurnost stupanja u brak. Srednjoškolcima! Da vrše aktivnosti u vezi sprovođenja populacione obuke u školama, potvrdili su i iz Ministarstva u saopštenju u kojem govore kako su “članovi Tima za provođenje populacione obuke realizovali predavanja za prosvjetne radnike o potrebi i načinu provođenja populacione obuke u školama Republike Srpske” i da su prezentacije izvršene kako bi se došlo do najboljeg načina da se realizuju navedene teme.

Ovaj potez nije ništa drugo nego nastavak šireg pokreta koji djeluje i u okolnim zamljama kao i Evropi, koji kreće u borbu za nametanje svojih konzervativnih stavova i njihovu promociju u obrazovnim institucijama, što uključuje i inicijative za uvođenje vjeronauke i u srednje škole. Da jedno zaglupljivanje đaka nije dovoljno, pobrinuli su se instruktori koji su profesorima držali predavanja koja pominjanjem “zdrave porodice” neodoljivo podsjećaju na klasično desničarenje i klerikalizam. Prebacivanje odgovornosti zbog natalitetnog minusa na “emancipovane” žene u stvari je uvreda za sve žene kao i udar na inteligenciju srednjoškolaca koja je i te kako sposobna da sama ocijeni kako i kada će zasnovati porodicu, ako se na to odluči.

Emancipaciju žena, gdje između ostalog spadaju prava da učestvuju u društveno-političkom životu, da biraju, budu birane, budu funkcioneri, pravo da joj se država i crkva ne miješaju u njene reproduktivne organe ili da, prosto rečeno, budu ono što one žele, nešto je za šta su se u Evropi i dobrom dijelu svijeta izborili socijalisti i komunisti, a konkretno na našem području, tu emancipaciju je donijela Komunistička partija Jugoslavije koja je omogućila ženama da prvi put glasaju na izborima za Ustavotvornu skupštinu u novembru 1945. godine. Žene su u stvarnosti emancipaciju doživjele već na početku rata u partizanskom pokretu koji je iznjedrio 100.000 borkinja do kraja rata, nebrojene narodne heroine, AFŽ, borkinje koje su bile ne samo bolničarke, nego i komandanti, komesari i bombašice.

Radi tog naslijeđa naših naroda, Radnički pokret i sve socijalističke i komunističke snage potpuno osuđuju ovu kulturološku regresiju u prevaziđena društvena i ekonomska stanja i ponižavanje žena i naših drugarica u bilo kojem obliku. Pozivamo žene da se ujedine, da uzmu učešće u političkoj aktivnosti da bi zaštitile kako svoje interese, a isto tako i interese omladine.

Dole sa kapitalizmom i patrijarhatom!

Žene drže pola neba!

Čileanska komunistkinja Camila Vallejo