Danas Banjaluka obilježava dan osobođenja u Drugom svjetskom ratu, odnosno Dan grada. Nakon nekoliko pokušaja u prethodnih godinu dana prije toga, partizanske jedinice su 22. aprila 1945. godine sa komandantom, a kasnije i generalom JNA Milančićem Miljevićem, umarširale u grad.

Ovome su prethodile Prva i Druga Banjalučka operacija. U Prvoj Banjalučkoj operaciji u januaru 1944. godine partizanske jedinice prodrle su u sam grad, ali nisu mogle da ga do kraja oslobode, jer napad na Bosansku Gradišku nije uspio, tako da su iz tog smjera stigla neprijateljska pojačanja, zbog čega je daljnji napad bio neuspješan. U ovoj bici, na neprijateljskoj strani nalazilo se i oko 2000 četnika na periferiji Banjaluke, i to dijelovi Bosanskokrajiškog četničkog korpusa i dijelovi Srednjobosanskog četničkog korpusa.

U Drugoj Banjalučkoj operaciji koja je vođena u septembru 1944. godine, Peti korpus NOVJ je nakon intenzivnih borbi oslobodio cijelu Banjaluku i okolinu, osim najsnažnijeg utvrđenja, Kastela. Ovom prilikom prikupljena je ogromna količina ratnog materijala i tehnike tako da je Peti korpus ojačao i  brojčano i u pogledu naoružanja. Njemci su iz pravca Gradiške ponovo poslali oklopna pojačanja i to Drugu oklopnu armiju (koja se ranije borila kod Moskve i Kurska) pa su se partizanske jedinice još jednom morale povući.

Sve dok se u aprilu 1945. godine nisu stekli uslovi za konačno oslobođenje od fašizma i domaćih saradnika okupatora.

Predstavnici grada na čelu sa gradonačelnikom danas su postavili vijenac na Spomenik palim borcima. Lijep gest, međutim predstavnici grada, kao i uostalom i više instance, već tradicionalno su  antifašisti jedan ili dva dana godišnje i njihov antifašizam je prije svega deklarativan, a ne stvaran i iskren. Kako drugačije obijasniti da Banjaluka danas nema ulicu nazvanu po čovjeku koji je oslobodio grad? Ali te ulice imaju pojedinci koji su se nalazili na suprotnoj strani, među snagama koje su se borile da se taj grad ne oslobodi od strane vojske kojoj se danas odala počast. Naravno, mislimo na  ulice Drenovića, Đujića i drugih. Njih nije postavio sadašnji gradonačelnik, to su relikti 90-ih, ali ćutnja gradonačelnika na ovo je indikativna.

Doći će vrijeme kada će ovi sramni nazivi ulica biti uklonjeni, a do tada, gdje god vidiš ravnogorsku tablu, ti stiker nalijepi.

Mi smo danas odali počast poginulim Krajišnicima i Milančiću Miljeviću. Naš budžet je, kao što se vidi iz priloženog mnogo skromniji nego što je budžet grada, a i cvjećare ne rade, tako da smo improvizovali.